Stihovi poput ovih iz dubina toplih grudi, čija iskrenost je dokazana krvlju prolivenom na putu slobode od strane Bužimskih mladića i njihovog komandanta Izeta Nanića rahmetli. Božiji je dar da kao  nigdje u Bužimu nebo je vedrije i čajiri zeleniji, silne žrtve omalenog mjesta čija je veličina tekla kroz najbolje sinove dale su poseban Rahmet njegovim stranama.

Studenti velikog srca

Kao i sve akcije koje provodi Asocijacija studenata, uvijek se oslanjamo na studente i njihovu volju da usreće drugog lijepim poklonom za Bajram. Donataroske kutije bile su na svim fakultetima u Sarajevu. Jedna po jedna gomilale su se kapi dobrote onih koji su od svojih iftara i ugodnosti male slasti odvajali, za rad osmijeha djece kraja u koji nikada nisu kročili.

Nevjerovatno je sa malo volje koliko se uraditi može. Za manje od heftu dana nanizalo se preko dvije stotine zelenih paketića, poredanih jedan do drugog u najiskreniju čestitku Bužimljanima povodom Bajrama. Organizacija je tekla glatko, sa timom Ajla Sendo, Dino Mehanović i Adnan Tatrević uz učešće Adnana Bajrića. Ubrzo se našao kombi za prevoz, u još ramazanskom veselju studenti su posafali paketiće u kombi, i njih dvadesetak se uputilo spram Krajine.

Podjela

O dostoprimstvu u Krajini se pjevalo, o časti znalo a u to sve uvjerio studentski džemat kada je stupio u Bužimsku džamiju. Imam koji nije mario za našim poklonima koliko za nama samima kao da se radi o njegovim najrođenijim razbio je sve moguće zatvorenosti na relaciji djeca-studenti. Pokazao se kao veliki čovijek, ugostio nas i u džamiji sakupio sve one koji su bili najpotrebniji da prime paketiće. Stidljivo i bojažljivo prilazili su mališani, neko sa majkom , neko sa ocem, poneko sam, nizali su se jedan za drugim, uz iskrene osmijehe i zahvale bili su radi da se slikaju sa nama.

Bez i najmanje bune, povišenog glasa prošla je cijela podjela paketića, dostojanstveno kako im i priliči podijelili su radost između sebe, i tiho izlazili iz džamije. Puni impresija o događaju koji je nas ispuni ovako hitro i akšam namaza sa Bužimskim domaćinima, otišli smo na zajednički iftar, da bi kasno navečer uputili se na konak u Bihać, gdje smo više nego ljubazno dočekani od osoblja I.P.A., ujutro smo pošli za Sarajevo, da i mi dočekamo radosti bajrama sa svojim najbližim. 

Dedo Halid

Usput svratismo do Ostrožca gdje u kamenoj kući živi i pomalo trguje suvenirima dedo Halid. Ljuti Krajišnik, mehkoga srca, rasplakao se kada smo njemu za hatar zatekbirali složno pored starog grada.

Utisci sa ovoga putovanja su bili jednostavni u svojoj iskrenosti, vidjeli smo mnogo onih kojima pomoć treba ali junački saburaju u halu koji im je Bog dao, raduju se onome što je za mnoge oko nas uobičajeno, a tuguju za onima koji su od mnogih od nas ono što je zaboravljeno.

Autor: Dino Mehanović